Rogi and Zuza in USA

....kada smo dobili poziv od te zenske da dodemo vidjeti stan odmah smo sjeli na bus i pitali jednu curu na kojoj stanici moramo izaci. Naravno da smo izasli na totalno krivom mjestu i pjesacili pun k. ali nismo mogli zamjeriti curi sto nam je krivo rekla jer je bila stvarno lijepa! :) Na kraju nam je bilo drago sto smo toliko setali  jer  kvart bio stvarno super!

Mi smo vec dugi dan u novom stanu, sto znaci da nismo prespavali u bracnom krevetu u najgorem hostelu ikad koji smo platili za jednu noc, pa smo tako platili 50 dolara bezveze! Ali Rebecca (nas landlord) je bila zakon pa nam je dala da tih par dana spavamo besplatno posto smo stan platili tek od 1.6. Ona je doduse trazila malo veci predujam zbog prijasnjih iskustava pa nam je ispricala sta joj se to dogodilo. Imala je podstanara koji je bio bivsi zatvorenik ali je rekla kako su ga ona i njezina kcer bas zavoljele ali da je tip odjednom valjda poludio! Nosio je kljuceve oko vrata i nije placao stanarinu! To naravno nije di gdje je on lud! :) Kaze ona nama da se probudila kasno u noc zbog buke jer je bilo vise ljudi u stanu i kaze im "take that party somewhere else"!!! Nisu je bas dozivjeli pa se digla iz kreveta i otisla u kuhinjnu da vidi sta se to dogada. A ono on (njezin podstanar), njegova dva frenda i kurva rade sendvice! U biti kurva nije radila sendvice jer je bila vezana! Da, tip joj je dopeljao kurvu u stan i vezao ju je! Neznam da li sam napomenuo da su svi bili goli!? :) Rekla je da su kasnije isli u garazu i da im je vjerovatno pusila kurceve! (ja samo prevadam sto je ona rekla da ne mislite da sam vulgaran) hahahaha
Nekako je razumijemo zasto je trazila veci predujam koji mi naravno nismo bili u mogucnosti dati, ali smo se na kraju uspjeli sve dogovoriti i ispalo je super!

Od proslog javljanja dogodilo se jaaako puno stvari, ali necemo ici skroz u detalje, jer google nema toliki hosting :) Post ce biti malo duzi, ali ako se nekome neda citati, slobodno neka stisne alt+f4 ;)

Za hostel u koji smo dosli nismo imali rezervaciju, nego smo na licu mjesta ambiciozno rezervirali za 2 dana, jer smo mislili da cemo brzo naci smjestaj (to nam je bila prva pogreska). S obzirom da je lakse naci smjestaj ako imas mobitel, otisli smo u AT&T kupiti si mobitele. Tamo je radi valjda najljubazniji crnac u mobilnoj industriji. Opcenito u ovom gradu su ljudi preljubazni, to se ne moze ni opisati.

Sad kad smo kupili mobitele odemo mi na craigslist (za one koji ne znaju to je jedan ogromni oglasnik na internetu) i pocnemo nazivati ljude i traziti smjestaj. Prvi stan koji smo isli vidjeti je na slikama izgledao predobro. Ima zajednicki bazen i neku mini teretanu. Naravno, ne moram ni spominjati da se nalazi u najopasnijoj cetvrti u SF, vec spomenutom Tenderloin. Kad smo dosli tamo docekao nas je tip s kojim je Igor razgovarao preko mobitela. Tip je stvarno karikatura. Izgleda isto kao Steve Urkel iz one serije i stvarno ne preuvelicavam ni najmanje. Ima one ogromne naocale koje imaju vecu povrsinu nego njegova glava.
kaze nam da s obzirom da ne mozemo potpisati najam na najmanje 6 mjeseci da je cjena onda $250 na mjesec veca, sto bi iznosilo $1250. Naravno da nismo pristali na to jer za toliko se moze naci stan u kvartu gdje zive normalni ljudi.

I tako iscrpljeni od dugog trazenja vratimo se u hostel i idemo rezervirati na jos jednu noc (druga greska). Ali posto smo se kasno sjetili, nasa soba je vec bila iznajmljena, tako da smo se drugo jutro morali seliti u drugu sobu koja nema svoj wc, nego moramo koristiti zajednicki. Ali hostel je stvarno ok i pa nam ni to nije problem. Samo nam jedna svar vezana za taj mali hostel nije jasna, a to je da tamo radi valjda 15 ljudi. Jedan crnac, jedan bijelac (to je treci bijelac kojeg smo vidjeli u kvartu...druga dva smo mi) i ostalo kinezi. Stvarno ne znam zasto ce im toliko radnika, pogotovo sto samo bijelac i crnac znaju engleski kako treba.

Probudimo se mi sljedece jutro i idemo na razgovor sa seficom onog cateringa gdje bi trebali raditi. S obzirom da svi nasi putevi vode u onaj dio gdje se skuplja najveci olos SF-a, tako je i njena radnja tamo. Nas dvojica smo se sredili koda idemo na bar micvu i doslovno smo protrcali tim djelom tako da nas oni crnci ne mogu napasti, (izgledali kao neki poslovni ljudi, a ne ljudi koji idu traziti posao) jer vecina njih sepa ili gura neka kolica, koja cak ni nisu kolica neko odvaljeni dio namjestaja koji ima kotace. Sefica nam kaze da vecinu evenata imamo u 8 mjesecu, sto znaci da si moramo traziti druge poslove do tada. Kad smo vec bili lijepo obuceni odlucimo otici na Fisherman's Wharf koji je najprometnija ulica sa turistima u SF. Tamo ima svega, a u biti nista posebno, nego Amerikanci od svega naprave show, pa tako i to. I naravno da smo otisli u Hooters! :)
To je prvi dan od kad smo tamo da je bilo jako sunce, iako je puhalo pa nismo ni skuzili. Igoru je izgorila frisko obrijana glava, a meni lice :(
Taj dan smo pjesacili preko 10km u cipelama i jos uvjek nas noge bole.



Kad smo dosli kuci obavili smo jos nekoliko poziva i kad smo vidjeli da nema previse uspjeha, otisli smo rezervirati sobu za jos jedan dan. S obzirom da nista nismo naucili iz prijasnjih gresaka, opet smo pitali prekasno. Pitali smo mozemo dobiti onu staru sobu sa svojim wc-om, pa su rekli da je zauzeta. Onda smo rekli da hocemo ovu sa odvojenim, pa su rekli da je i to zauzeto i da nema vise nista slobodno u hostelu. Pristali bi i na to da nam iznajme samo wc, ali nam nije bilo pomoci :( Morali smo drugo jutro otici iz hostela kojeg cemo se sjecati cijelog zivota. Moram jos samo reci nesto o okolici hostela. Jedan blok sa lijeve strane hostela su sve sami ludjaci koji pricaju sami sa sobom i zive u svom svijetu, ali su opasni samo za sebe. Ali to nisu onakvi ludjaci koji kod nas u Hrvatskoj obitavaju. Tih nasih ljudjaka mi bude zao kad ih vidim. Ovo je neka posebna vrsta koji su ludi na ful smjesan nacin. Svaki put kad prodjemo tuda nasmijemo se za cijeli dan. Jedan blok sa donje strane su ludjaci (isto na ful smjesan nacin), drogerasi i kriminalci koji su opasni i za sebe i za druge. Blok sa desne strane je ok, gdje se nalazi fensi Hilton hotel i tu i tamo koji zalutali ludjak sa lijeve strane ili drogeras i ludjak sa donje strane. Gornji dio je isto dobar i tamo smo dan ranije otisli pogledati jedan stan. To je najmanji i najsugaviji "stan" kojeg smo vidjeli. Cak ni menadzer zgrade s kojim se Igor dogovarao nije htio izaci da nam pokaze stan (ocito ga je bilo sram), a nalazio se u toj zgradi, nego je rekao da je otkljucano, da udjemo sami. Htio je Igor slikati stan, ali posto smo obadvojica vec bili unutra, nije bilo mjesta i za mobitel:) Ali je zato slikao natpis u zgradi! A joj! :)



Poslje ovog vikenda je Memorial day, tako da su svi hosteli vec bookirani. Napokon smo u jednom uspjeli naci krevete u nekoj sobici sa 4 kreveta, sto znaci da moramo dijeliti sobu sa jos nekim studentima. Taj tip sto nam je napravio rezervaciju je neki hippie i posto je bio napusen nije mogao napisati nasa imena cak ni kad smo mu spelovali. Kad smo drugo jutro dosli u taj novi hostel koji je samo dva bloka od staroga, drugi tip koji radi tamo rekao nam je da onaj kreten nije uopce rezervirao sobu nego samo zapisao podatke. Ali nakon kratke konzultacije sa sefom rekao je da nam moze ponuditi bracni krevet u sobi sa jos 3 kreveta, jer je samo jos to ostalo. Rekli smo mu da se onda tih troje misliti da smo pederi, a on je odgovorio "Well dudes, it's San Francisco." :) Platili smo taj krevet i vec zamisljali face ovih 3 kad vidi da nas dva zajedno ljezemo u taj krevet. Btw. u tom hostelu se tako jako osjetilo po travi da smo se zabrinuli da Igor nece proci drug screening na koji za para dana mora ici!



Dok smo razgledavali taj hostel koji je toliko prljav da moramo brisati noge kad izlazimo van, Igoru je zazvonio mobitel. Neka zenska se javila na nas oglas da trazimo stan i rekla da ona iznajmljuje sobu, pa smo ga otisli pogledati. Stan se nalazi skroz na drugom kraju SF, izmedju Golden Gate Parka i Presidia (tu se nalazi Golden Gate Bridge).



Nakon kratkih pregovora i dogovora oko detalja, odlucili smo potpisati ugovor a tom zenskom i smjestiti se tamo. Placat cemo $1100 mjesecno, ali ne znam dali postoji bolja pozicija u gradu, tako da smo jos dobro i prosli. Inace, ja sam htio ostati u onoj cetvrti, jer mi je ful fora tamo, ali Igor je htio ovdje, pa smo nasli kompromis. Zivjet cemo ovdje, ali moramo cesto prosetati po starom kvartu gdje su ljudi nenadjebivi.
Dogovorili smo se da cemo kad zaradimo neke novce kupiti si neke male kamerice i snimiti onaj dio grada, jer se to nikako ne moze opisati, a taj dozivljaj ne zelimo sacuvati samo za sebe. Ako posjetite San Francisco, to je prvi kvart u koji morate navratiti. Iako smo se, blago receno, sokirali kad smo dosli tamo prvi puta, mislim da je to sto smo nasu "pustolovinu" zapoceli bas tamo, nesto najbolje sto nam se dogodilo. Znam da vas zanima sada taj novi stan, ali morat cete sacekati jos dan-dva da pa ce biti manje teksta i puno slika ;) Sorry sto je dugacak post, ali ovo nije ni 1% svega sto nam se dogodilo.

More coming soon...

Rogi and Zuza

Evo dugogodišnja želja nam se napokon ostvarila i odosmo Vjeran i ja u Ameriku! :) Sve smo to ustvari odlučili u zadnji čas i uspjeli smo na svu sreću sve riješiti na vrijeme i bez problema!
Za one koji neznaju kamo, kako i zašto idemo kratko ću objasniti!
Cijela ova priča oko Amerike je riješena pomoću CCUSA agencije koja omogućava studentima da dobiju J-1 Vizu za odlazak i rad u Americi! Također bi se htio zahvaliti curama iz CCUSA agencije Zrinki i Tei jer se cure stvarno trude i uvijek su na raspolaganju i odgovaraju na svakakva idiotna pitanja, a vjerujte bilo ih je svakakvih! Još jednom svaka čast! :)
To sve skupa nije baš jako jeftino ali bez takve agencije se nemože dobiti J-1 Viza koja je potreba za rad u Americi! Naravno, možete vi dobiti turističku vizu i ići raditi na crno, ali ako vas uhvate prilično sam siguran da vam sljedeći put nebi izdali nikakvu vizu i naravno da bi vas odmah deportirali u vukojebinu iz koje dolazite! :)
Ja vam sada tu neću pisati točne cifre CCUSA agencije i ostalih troškova da nebi nešto krivo napisao pa da se Zrinka naljuti! ;) Ako nekoga bilo šta zanima najbolje da kontaktira CCUSA agenciju i raspita se malo!

Evo kratko o samom putovanju:
Pošto nam je avion kretao u 7 ujutro, a check-in treba biti kao 2 sata ranije, došli smo u Zagred noć prije da se ne jebemo sa dolaskom tako rano ujutro! Naravno da nismo skoro ništa spavali, moguće da je to od uzbuđenja! :) I tako smo legli oko 2 ujutro, probudili se u 4, išli po burek i na aerodrom! Malo smo ispali debili kad smo pitali tamo zaštitara di se točno ulazi, da naš avion ide u Pariz, a aerodrom valjda nemože biti manji! Ali prvi puta nam je pa nam je valjda to oprošteno! :) Tamo te vozi neki bus 100 metara do aviona koji je bio poprilično socijalan i da smo naišli na neku pticu u zraku nebi imali bas velike šanse! :)
Uzljetanje je bilo zakon! Vi koji ste se već vozili avionom vam je ovo vjerovatno dosadno ali nama je bilo fora!

Vozili smo se do Pariza negdje 2 sata i onda kad sletiš tamo vidiš šta je to malo veći aerodrom! Tamo nas je bus vozio sigurno koji kilometar do terminala! U Parizu nismo trebali raditi nikakav check-in tako da smo opušteno došetali do aviona! E tamo nas je dočekao pravi avion! Boeing 747, ako vam to šta znači! Uglavnom stane preko 500 ljudi u njega i bogami je bio napunjen do kraja!
Vožnja je bila super! Dobili smo za jesti neki smztnutu hranu koja nije bila ni tako loša, osim jajeta koje je bilo u salati! :D To je nešto preodvratno! Izgleda kao mozarella a kad prerežeš iscuri onaj žumanjak odvratni! Zato se vjerovatno mala Indiji dva sjedala ispred mene izrigala! Haha
Uglavnom nismo sjedili zajedno ali nije bio bed jer smo dosta šetali po avionu i žderali besplatne sendviče, čokoladice i ostale gluposti!
Sletili smo u San Francisco oko 3 popodne! I sve je bilo ok osim toga šta smo išli na najsporiji mogući šalter di radi neki mladi Amerikanac koji nezna olovku držati i koji nas je tlacio sa debilnim pitanjima! Da je njemu sumnjivo šta smo mi došli skroz do Amerike da bi bili serveri (konobari)! Ja mu kažem "you dont know what Croatia is" hahaha ali nisam mislio to reci kako je ispalo nego sam se sav sjebao tamo pa nisam znao rečenicu složiti! Glupo je ispalo i mogao me zajebavati zbog toga i to jako jer je tip baš tipična američka seljačina!! Ali sva sreća to je sve prošlo i evo nas nakon svih mogucis šaltera i provjera u San Franciscu! :)







Sjeli smo na BART (Bay Area Rapid Transit) Nekakav metro koji vozi pola ispod a pola na zemlji! Sišli smo na blef i naravno da je Vjeran ostavio kartu u metrou i da nije mogao izaći kroz gate nego je prosao kroz emergency exit! A karta koju smo kupili nije nam ni važila do tu di smo mi izašli tako da ni ja nisam mogao kroz taj gate proći nego sam isto išao na emergency exit! Sva sreća da nije bio neki slave police tamo!:)
Sada je na red došlo tražiti hostel! Pitali smo u avionu jednu žensku koja živi u SF koje su loše četvrti i kaže ona nama sve to i ja to sve zapišem! I tako tražimo mi hostel po SF i gubimo se stalno! Nemamo pojma di smo! Trazimo neki wireless hot spot da pogledamo na mobitelu di su ti hosteli i di smo mi uopće! Tako smo malo pitali ljude za hotspot i kazu nam 2 crnkinje da odemo u public library! Tamo smo pitali jednu curu iz Bjelorusije koja je imala laptop da nam pogleda di je neki hostel! Pogledamo na google maps i vidimo da je dosta blizu i spremimo si kartu na mobitel! Kažemo toj curi da smo iz Europe i da ostajemo tu 4 mjeseca! Ona nama kaže "J-1 VISA" i nasmiješi se! Kaže da da prije 5 godina isto bila sa J-1 vizom i da sada živi ovdje i ima green card! :)







Međutim neznam zašto ali ja kojemu orijentacija nije baš najjača strana sam vodio put do tog hostela! Taj put je trajao sat i pol za to vrijeme smo vidjeli više ološa i propalica nego ikad do sada! Scena kao iz filma! Skoro na svakom neki crnac u kolicima i još par njih oko njega, crnkinja se dere na policajce, prolaze auti sa najvećim mogućim kotaćima, sub-wooferi nabijaju! Zapitali smo se "šta je nama ovo trebalo" i idem ja pogledat na karti koja je to četvrt di smo sada! I možete pogoditi šta sljedi! Prva četvrt za koju je rekla da nikako neidemo je bila je Tanderloin i upravo tu smo se nalazili! Čak nam je možda to bilo i olakšanje jer smo znali da je ovo najgore i da nemoze gore biti! Sreli smo skupinu policajaca na koje se crnkinja derala i pitali iz di je ta ulica di nam je hostel i pokazemo kartu na mobitelu, pokaže nam policajac kamo trebamo ići i kaže da budemo oprezni jer da je ovo opasna četvrt! I da spremimo mobitel u đep!:) Našli smo hostel koji je stvarno super i uredan! Jedina zamjerka je šta je u ovoj usranoj četvrti! Platili smo hostel, odlučili otići nešto pojest i prošetat još malo! Stavili smo kapuljače na glavu, složili opake face i šetali! :) Ali prečudno je to da kad smo prošetali dva bloka dalje a to nije ni 500 metara tamo je Hilton hotel, sve već pomalo fensy, normalni ljudi, čak je i asfalt ljepši! Prečudno!
























Nažalost nemamo slika iz bloka di je hostel i di se mogu vidjeti svakakve skice jer bi sa time ozbiljno riskirali život ali ovo je isto par blokova dalje ispred gradske čitaonice i neznam ni ja čega sve ali ekipa uredno spava po podu i na livadama! Kako ne voljeti ovaj grad! :)
Idemo sada na spavanje jer nas čeka naporan dan sutra a današnji dan je bio jaaako dugačak!

Do sljedećeg javljanja!!!
Rogi & Zuza