Od proslog javljanja dogodilo se jaaako puno stvari, ali necemo ici skroz u detalje, jer google nema toliki hosting :) Post ce biti malo duzi, ali ako se nekome neda citati, slobodno neka stisne alt+f4 ;)
Za hostel u koji smo dosli nismo imali rezervaciju, nego smo na licu mjesta ambiciozno rezervirali za 2 dana, jer smo mislili da cemo brzo naci smjestaj (to nam je bila prva pogreska). S obzirom da je lakse naci smjestaj ako imas mobitel, otisli smo u AT&T kupiti si mobitele. Tamo je radi valjda najljubazniji crnac u mobilnoj industriji. Opcenito u ovom gradu su ljudi preljubazni, to se ne moze ni opisati.
Sad kad smo kupili mobitele odemo mi na craigslist (za one koji ne znaju to je jedan ogromni oglasnik na internetu) i pocnemo nazivati ljude i traziti smjestaj. Prvi stan koji smo isli vidjeti je na slikama izgledao predobro. Ima zajednicki bazen i neku mini teretanu. Naravno, ne moram ni spominjati da se nalazi u najopasnijoj cetvrti u SF, vec spomenutom Tenderloin. Kad smo dosli tamo docekao nas je tip s kojim je Igor razgovarao preko mobitela. Tip je stvarno karikatura. Izgleda isto kao Steve Urkel iz one serije i stvarno ne preuvelicavam ni najmanje. Ima one ogromne naocale koje imaju vecu povrsinu nego njegova glava.
kaze nam da s obzirom da ne mozemo potpisati najam na najmanje 6 mjeseci da je cjena onda $250 na mjesec veca, sto bi iznosilo $1250. Naravno da nismo pristali na to jer za toliko se moze naci stan u kvartu gdje zive normalni ljudi.
I tako iscrpljeni od dugog trazenja vratimo se u hostel i idemo rezervirati na jos jednu noc (druga greska). Ali posto smo se kasno sjetili, nasa soba je vec bila iznajmljena, tako da smo se drugo jutro morali seliti u drugu sobu koja nema svoj wc, nego moramo koristiti zajednicki. Ali hostel je stvarno ok i pa nam ni to nije problem. Samo nam jedna svar vezana za taj mali hostel nije jasna, a to je da tamo radi valjda 15 ljudi. Jedan crnac, jedan bijelac (to je treci bijelac kojeg smo vidjeli u kvartu...druga dva smo mi) i ostalo kinezi. Stvarno ne znam zasto ce im toliko radnika, pogotovo sto samo bijelac i crnac znaju engleski kako treba.
Probudimo se mi sljedece jutro i idemo na razgovor sa seficom onog cateringa gdje bi trebali raditi. S obzirom da svi nasi putevi vode u onaj dio gdje se skuplja najveci olos SF-a, tako je i njena radnja tamo. Nas dvojica smo se sredili koda idemo na bar micvu i doslovno smo protrcali tim djelom tako da nas oni crnci ne mogu napasti, (izgledali kao neki poslovni ljudi, a ne ljudi koji idu traziti posao) jer vecina njih sepa ili gura neka kolica, koja cak ni nisu kolica neko odvaljeni dio namjestaja koji ima kotace. Sefica nam kaze da vecinu evenata imamo u 8 mjesecu, sto znaci da si moramo traziti druge poslove do tada. Kad smo vec bili lijepo obuceni odlucimo otici na Fisherman's Wharf koji je najprometnija ulica sa turistima u SF. Tamo ima svega, a u biti nista posebno, nego Amerikanci od svega naprave show, pa tako i to. I naravno da smo otisli u Hooters! :)
To je prvi dan od kad smo tamo da je bilo jako sunce, iako je puhalo pa nismo ni skuzili. Igoru je izgorila frisko obrijana glava, a meni lice :(
Taj dan smo pjesacili preko 10km u cipelama i jos uvjek nas noge bole.
Kad smo dosli kuci obavili smo jos nekoliko poziva i kad smo vidjeli da nema previse uspjeha, otisli smo rezervirati sobu za jos jedan dan. S obzirom da nista nismo naucili iz prijasnjih gresaka, opet smo pitali prekasno. Pitali smo mozemo dobiti onu staru sobu sa svojim wc-om, pa su rekli da je zauzeta. Onda smo rekli da hocemo ovu sa odvojenim, pa su rekli da je i to zauzeto i da nema vise nista slobodno u hostelu. Pristali bi i na to da nam iznajme samo wc, ali nam nije bilo pomoci :( Morali smo drugo jutro otici iz hostela kojeg cemo se sjecati cijelog zivota. Moram jos samo reci nesto o okolici hostela. Jedan blok sa lijeve strane hostela su sve sami ludjaci koji pricaju sami sa sobom i zive u svom svijetu, ali su opasni samo za sebe. Ali to nisu onakvi ludjaci koji kod nas u Hrvatskoj obitavaju. Tih nasih ljudjaka mi bude zao kad ih vidim. Ovo je neka posebna vrsta koji su ludi na ful smjesan nacin. Svaki put kad prodjemo tuda nasmijemo se za cijeli dan. Jedan blok sa donje strane su ludjaci (isto na ful smjesan nacin), drogerasi i kriminalci koji su opasni i za sebe i za druge. Blok sa desne strane je ok, gdje se nalazi fensi Hilton hotel i tu i tamo koji zalutali ludjak sa lijeve strane ili drogeras i ludjak sa donje strane. Gornji dio je isto dobar i tamo smo dan ranije otisli pogledati jedan stan. To je najmanji i najsugaviji "stan" kojeg smo vidjeli. Cak ni menadzer zgrade s kojim se Igor dogovarao nije htio izaci da nam pokaze stan (ocito ga je bilo sram), a nalazio se u toj zgradi, nego je rekao da je otkljucano, da udjemo sami. Htio je Igor slikati stan, ali posto smo obadvojica vec bili unutra, nije bilo mjesta i za mobitel:) Ali je zato slikao natpis u zgradi! A joj! :)
Poslje ovog vikenda je Memorial day, tako da su svi hosteli vec bookirani. Napokon smo u jednom uspjeli naci krevete u nekoj sobici sa 4 kreveta, sto znaci da moramo dijeliti sobu sa jos nekim studentima. Taj tip sto nam je napravio rezervaciju je neki hippie i posto je bio napusen nije mogao napisati nasa imena cak ni kad smo mu spelovali. Kad smo drugo jutro dosli u taj novi hostel koji je samo dva bloka od staroga, drugi tip koji radi tamo rekao nam je da onaj kreten nije uopce rezervirao sobu nego samo zapisao podatke. Ali nakon kratke konzultacije sa sefom rekao je da nam moze ponuditi bracni krevet u sobi sa jos 3 kreveta, jer je samo jos to ostalo. Rekli smo mu da se onda tih troje misliti da smo pederi, a on je odgovorio "Well dudes, it's San Francisco." :) Platili smo taj krevet i vec zamisljali face ovih 3 kad vidi da nas dva zajedno ljezemo u taj krevet. Btw. u tom hostelu se tako jako osjetilo po travi da smo se zabrinuli da Igor nece proci drug screening na koji za para dana mora ici!
Dok smo razgledavali taj hostel koji je toliko prljav da moramo brisati noge kad izlazimo van, Igoru je zazvonio mobitel. Neka zenska se javila na nas oglas da trazimo stan i rekla da ona iznajmljuje sobu, pa smo ga otisli pogledati. Stan se nalazi skroz na drugom kraju SF, izmedju Golden Gate Parka i Presidia (tu se nalazi Golden Gate Bridge).
Nakon kratkih pregovora i dogovora oko detalja, odlucili smo potpisati ugovor a tom zenskom i smjestiti se tamo. Placat cemo $1100 mjesecno, ali ne znam dali postoji bolja pozicija u gradu, tako da smo jos dobro i prosli. Inace, ja sam htio ostati u onoj cetvrti, jer mi je ful fora tamo, ali Igor je htio ovdje, pa smo nasli kompromis. Zivjet cemo ovdje, ali moramo cesto prosetati po starom kvartu gdje su ljudi nenadjebivi.
Dogovorili smo se da cemo kad zaradimo neke novce kupiti si neke male kamerice i snimiti onaj dio grada, jer se to nikako ne moze opisati, a taj dozivljaj ne zelimo sacuvati samo za sebe. Ako posjetite San Francisco, to je prvi kvart u koji morate navratiti. Iako smo se, blago receno, sokirali kad smo dosli tamo prvi puta, mislim da je to sto smo nasu "pustolovinu" zapoceli bas tamo, nesto najbolje sto nam se dogodilo. Znam da vas zanima sada taj novi stan, ali morat cete sacekati jos dan-dva da pa ce biti manje teksta i puno slika ;) Sorry sto je dugacak post, ali ovo nije ni 1% svega sto nam se dogodilo.
More coming soon...
Rogi and Zuza
Za hostel u koji smo dosli nismo imali rezervaciju, nego smo na licu mjesta ambiciozno rezervirali za 2 dana, jer smo mislili da cemo brzo naci smjestaj (to nam je bila prva pogreska). S obzirom da je lakse naci smjestaj ako imas mobitel, otisli smo u AT&T kupiti si mobitele. Tamo je radi valjda najljubazniji crnac u mobilnoj industriji. Opcenito u ovom gradu su ljudi preljubazni, to se ne moze ni opisati.
Sad kad smo kupili mobitele odemo mi na craigslist (za one koji ne znaju to je jedan ogromni oglasnik na internetu) i pocnemo nazivati ljude i traziti smjestaj. Prvi stan koji smo isli vidjeti je na slikama izgledao predobro. Ima zajednicki bazen i neku mini teretanu. Naravno, ne moram ni spominjati da se nalazi u najopasnijoj cetvrti u SF, vec spomenutom Tenderloin. Kad smo dosli tamo docekao nas je tip s kojim je Igor razgovarao preko mobitela. Tip je stvarno karikatura. Izgleda isto kao Steve Urkel iz one serije i stvarno ne preuvelicavam ni najmanje. Ima one ogromne naocale koje imaju vecu povrsinu nego njegova glava.
kaze nam da s obzirom da ne mozemo potpisati najam na najmanje 6 mjeseci da je cjena onda $250 na mjesec veca, sto bi iznosilo $1250. Naravno da nismo pristali na to jer za toliko se moze naci stan u kvartu gdje zive normalni ljudi.
I tako iscrpljeni od dugog trazenja vratimo se u hostel i idemo rezervirati na jos jednu noc (druga greska). Ali posto smo se kasno sjetili, nasa soba je vec bila iznajmljena, tako da smo se drugo jutro morali seliti u drugu sobu koja nema svoj wc, nego moramo koristiti zajednicki. Ali hostel je stvarno ok i pa nam ni to nije problem. Samo nam jedna svar vezana za taj mali hostel nije jasna, a to je da tamo radi valjda 15 ljudi. Jedan crnac, jedan bijelac (to je treci bijelac kojeg smo vidjeli u kvartu...druga dva smo mi) i ostalo kinezi. Stvarno ne znam zasto ce im toliko radnika, pogotovo sto samo bijelac i crnac znaju engleski kako treba.
Probudimo se mi sljedece jutro i idemo na razgovor sa seficom onog cateringa gdje bi trebali raditi. S obzirom da svi nasi putevi vode u onaj dio gdje se skuplja najveci olos SF-a, tako je i njena radnja tamo. Nas dvojica smo se sredili koda idemo na bar micvu i doslovno smo protrcali tim djelom tako da nas oni crnci ne mogu napasti, (izgledali kao neki poslovni ljudi, a ne ljudi koji idu traziti posao) jer vecina njih sepa ili gura neka kolica, koja cak ni nisu kolica neko odvaljeni dio namjestaja koji ima kotace. Sefica nam kaze da vecinu evenata imamo u 8 mjesecu, sto znaci da si moramo traziti druge poslove do tada. Kad smo vec bili lijepo obuceni odlucimo otici na Fisherman's Wharf koji je najprometnija ulica sa turistima u SF. Tamo ima svega, a u biti nista posebno, nego Amerikanci od svega naprave show, pa tako i to. I naravno da smo otisli u Hooters! :)
To je prvi dan od kad smo tamo da je bilo jako sunce, iako je puhalo pa nismo ni skuzili. Igoru je izgorila frisko obrijana glava, a meni lice :(
Taj dan smo pjesacili preko 10km u cipelama i jos uvjek nas noge bole.
Kad smo dosli kuci obavili smo jos nekoliko poziva i kad smo vidjeli da nema previse uspjeha, otisli smo rezervirati sobu za jos jedan dan. S obzirom da nista nismo naucili iz prijasnjih gresaka, opet smo pitali prekasno. Pitali smo mozemo dobiti onu staru sobu sa svojim wc-om, pa su rekli da je zauzeta. Onda smo rekli da hocemo ovu sa odvojenim, pa su rekli da je i to zauzeto i da nema vise nista slobodno u hostelu. Pristali bi i na to da nam iznajme samo wc, ali nam nije bilo pomoci :( Morali smo drugo jutro otici iz hostela kojeg cemo se sjecati cijelog zivota. Moram jos samo reci nesto o okolici hostela. Jedan blok sa lijeve strane hostela su sve sami ludjaci koji pricaju sami sa sobom i zive u svom svijetu, ali su opasni samo za sebe. Ali to nisu onakvi ludjaci koji kod nas u Hrvatskoj obitavaju. Tih nasih ljudjaka mi bude zao kad ih vidim. Ovo je neka posebna vrsta koji su ludi na ful smjesan nacin. Svaki put kad prodjemo tuda nasmijemo se za cijeli dan. Jedan blok sa donje strane su ludjaci (isto na ful smjesan nacin), drogerasi i kriminalci koji su opasni i za sebe i za druge. Blok sa desne strane je ok, gdje se nalazi fensi Hilton hotel i tu i tamo koji zalutali ludjak sa lijeve strane ili drogeras i ludjak sa donje strane. Gornji dio je isto dobar i tamo smo dan ranije otisli pogledati jedan stan. To je najmanji i najsugaviji "stan" kojeg smo vidjeli. Cak ni menadzer zgrade s kojim se Igor dogovarao nije htio izaci da nam pokaze stan (ocito ga je bilo sram), a nalazio se u toj zgradi, nego je rekao da je otkljucano, da udjemo sami. Htio je Igor slikati stan, ali posto smo obadvojica vec bili unutra, nije bilo mjesta i za mobitel:) Ali je zato slikao natpis u zgradi! A joj! :)
Poslje ovog vikenda je Memorial day, tako da su svi hosteli vec bookirani. Napokon smo u jednom uspjeli naci krevete u nekoj sobici sa 4 kreveta, sto znaci da moramo dijeliti sobu sa jos nekim studentima. Taj tip sto nam je napravio rezervaciju je neki hippie i posto je bio napusen nije mogao napisati nasa imena cak ni kad smo mu spelovali. Kad smo drugo jutro dosli u taj novi hostel koji je samo dva bloka od staroga, drugi tip koji radi tamo rekao nam je da onaj kreten nije uopce rezervirao sobu nego samo zapisao podatke. Ali nakon kratke konzultacije sa sefom rekao je da nam moze ponuditi bracni krevet u sobi sa jos 3 kreveta, jer je samo jos to ostalo. Rekli smo mu da se onda tih troje misliti da smo pederi, a on je odgovorio "Well dudes, it's San Francisco." :) Platili smo taj krevet i vec zamisljali face ovih 3 kad vidi da nas dva zajedno ljezemo u taj krevet. Btw. u tom hostelu se tako jako osjetilo po travi da smo se zabrinuli da Igor nece proci drug screening na koji za para dana mora ici!
Dok smo razgledavali taj hostel koji je toliko prljav da moramo brisati noge kad izlazimo van, Igoru je zazvonio mobitel. Neka zenska se javila na nas oglas da trazimo stan i rekla da ona iznajmljuje sobu, pa smo ga otisli pogledati. Stan se nalazi skroz na drugom kraju SF, izmedju Golden Gate Parka i Presidia (tu se nalazi Golden Gate Bridge).
Nakon kratkih pregovora i dogovora oko detalja, odlucili smo potpisati ugovor a tom zenskom i smjestiti se tamo. Placat cemo $1100 mjesecno, ali ne znam dali postoji bolja pozicija u gradu, tako da smo jos dobro i prosli. Inace, ja sam htio ostati u onoj cetvrti, jer mi je ful fora tamo, ali Igor je htio ovdje, pa smo nasli kompromis. Zivjet cemo ovdje, ali moramo cesto prosetati po starom kvartu gdje su ljudi nenadjebivi.
Dogovorili smo se da cemo kad zaradimo neke novce kupiti si neke male kamerice i snimiti onaj dio grada, jer se to nikako ne moze opisati, a taj dozivljaj ne zelimo sacuvati samo za sebe. Ako posjetite San Francisco, to je prvi kvart u koji morate navratiti. Iako smo se, blago receno, sokirali kad smo dosli tamo prvi puta, mislim da je to sto smo nasu "pustolovinu" zapoceli bas tamo, nesto najbolje sto nam se dogodilo. Znam da vas zanima sada taj novi stan, ali morat cete sacekati jos dan-dva da pa ce biti manje teksta i puno slika ;) Sorry sto je dugacak post, ali ovo nije ni 1% svega sto nam se dogodilo.
More coming soon...
Rogi and Zuza
30. svibnja 2010. u 00:21
Dečki, samo vi pišite duge postove, ovo je nešto najbolje što sam u zadnje vrijeme čitala. Probudila se ujutro i pročitala ovaj post i nasmijala se do suza (ne da mi je smiješno što vi proživljavate traume, ali ono... hehe) :) Pozdrav iz Rijeke!! I kupite kremu za sunčanje! :)
30. svibnja 2010. u 03:16
"Naravno da nismo pristali na to jer za toliko se moze naci stan u kvartu gdje zive normalni ljudi."
Živela Amerika, prvo što te nauči je da nismo svi isti, a drugo da su ideali za debile.
30. svibnja 2010. u 05:30
hahahahaaha...post je odlican...samo tako nastavite...drzim fige za posao i znam da cete uspijeti...
31. svibnja 2010. u 15:01
Svaka čast malo sam se pogubio sa stranama na kojoj se koji tip ljudi nalazi u onom prvom kvartu al strava.. :)
Samo dalje pišite, nije post predug pozdrav
3. lipnja 2010. u 05:16
ma samo pisite decki, nije predugo, naprotiv ;)