Evo dugogodišnja želja nam se napokon ostvarila i odosmo Vjeran i ja u Ameriku! :) Sve smo to ustvari odlučili u zadnji čas i uspjeli smo na svu sreću sve riješiti na vrijeme i bez problema!
Za one koji neznaju kamo, kako i zašto idemo kratko ću objasniti!
Cijela ova priča oko Amerike je riješena pomoću CCUSA agencije koja omogućava studentima da dobiju J-1 Vizu za odlazak i rad u Americi! Također bi se htio zahvaliti curama iz CCUSA agencije Zrinki i Tei jer se cure stvarno trude i uvijek su na raspolaganju i odgovaraju na svakakva idiotna pitanja, a vjerujte bilo ih je svakakvih! Još jednom svaka čast! :)
To sve skupa nije baš jako jeftino ali bez takve agencije se nemože dobiti J-1 Viza koja je potreba za rad u Americi! Naravno, možete vi dobiti turističku vizu i ići raditi na crno, ali ako vas uhvate prilično sam siguran da vam sljedeći put nebi izdali nikakvu vizu i naravno da bi vas odmah deportirali u vukojebinu iz koje dolazite! :)
Ja vam sada tu neću pisati točne cifre CCUSA agencije i ostalih troškova da nebi nešto krivo napisao pa da se Zrinka naljuti! ;) Ako nekoga bilo šta zanima najbolje da kontaktira CCUSA agenciju i raspita se malo!
Evo kratko o samom putovanju:
Pošto nam je avion kretao u 7 ujutro, a check-in treba biti kao 2 sata ranije, došli smo u Zagred noć prije da se ne jebemo sa dolaskom tako rano ujutro! Naravno da nismo skoro ništa spavali, moguće da je to od uzbuđenja! :) I tako smo legli oko 2 ujutro, probudili se u 4, išli po burek i na aerodrom! Malo smo ispali debili kad smo pitali tamo zaštitara di se točno ulazi, da naš avion ide u Pariz, a aerodrom valjda nemože biti manji! Ali prvi puta nam je pa nam je valjda to oprošteno! :) Tamo te vozi neki bus 100 metara do aviona koji je bio poprilično socijalan i da smo naišli na neku pticu u zraku nebi imali bas velike šanse! :)
Uzljetanje je bilo zakon! Vi koji ste se već vozili avionom vam je ovo vjerovatno dosadno ali nama je bilo fora!
Vozili smo se do Pariza negdje 2 sata i onda kad sletiš tamo vidiš šta je to malo veći aerodrom! Tamo nas je bus vozio sigurno koji kilometar do terminala! U Parizu nismo trebali raditi nikakav check-in tako da smo opušteno došetali do aviona! E tamo nas je dočekao pravi avion! Boeing 747, ako vam to šta znači! Uglavnom stane preko 500 ljudi u njega i bogami je bio napunjen do kraja!
Vožnja je bila super! Dobili smo za jesti neki smztnutu hranu koja nije bila ni tako loša, osim jajeta koje je bilo u salati! :D To je nešto preodvratno! Izgleda kao mozarella a kad prerežeš iscuri onaj žumanjak odvratni! Zato se vjerovatno mala Indiji dva sjedala ispred mene izrigala! Haha
Uglavnom nismo sjedili zajedno ali nije bio bed jer smo dosta šetali po avionu i žderali besplatne sendviče, čokoladice i ostale gluposti!
Sletili smo u San Francisco oko 3 popodne! I sve je bilo ok osim toga šta smo išli na najsporiji mogući šalter di radi neki mladi Amerikanac koji nezna olovku držati i koji nas je tlacio sa debilnim pitanjima! Da je njemu sumnjivo šta smo mi došli skroz do Amerike da bi bili serveri (konobari)! Ja mu kažem "you dont know what Croatia is" hahaha ali nisam mislio to reci kako je ispalo nego sam se sav sjebao tamo pa nisam znao rečenicu složiti! Glupo je ispalo i mogao me zajebavati zbog toga i to jako jer je tip baš tipična američka seljačina!! Ali sva sreća to je sve prošlo i evo nas nakon svih mogucis šaltera i provjera u San Franciscu! :)
Sjeli smo na BART (Bay Area Rapid Transit) Nekakav metro koji vozi pola ispod a pola na zemlji! Sišli smo na blef i naravno da je Vjeran ostavio kartu u metrou i da nije mogao izaći kroz gate nego je prosao kroz emergency exit! A karta koju smo kupili nije nam ni važila do tu di smo mi izašli tako da ni ja nisam mogao kroz taj gate proći nego sam isto išao na emergency exit! Sva sreća da nije bio neki slave police tamo!:)
Sada je na red došlo tražiti hostel! Pitali smo u avionu jednu žensku koja živi u SF koje su loše četvrti i kaže ona nama sve to i ja to sve zapišem! I tako tražimo mi hostel po SF i gubimo se stalno! Nemamo pojma di smo! Trazimo neki wireless hot spot da pogledamo na mobitelu di su ti hosteli i di smo mi uopće! Tako smo malo pitali ljude za hotspot i kazu nam 2 crnkinje da odemo u public library! Tamo smo pitali jednu curu iz Bjelorusije koja je imala laptop da nam pogleda di je neki hostel! Pogledamo na google maps i vidimo da je dosta blizu i spremimo si kartu na mobitel! Kažemo toj curi da smo iz Europe i da ostajemo tu 4 mjeseca! Ona nama kaže "J-1 VISA" i nasmiješi se! Kaže da da prije 5 godina isto bila sa J-1 vizom i da sada živi ovdje i ima green card! :)
Međutim neznam zašto ali ja kojemu orijentacija nije baš najjača strana sam vodio put do tog hostela! Taj put je trajao sat i pol za to vrijeme smo vidjeli više ološa i propalica nego ikad do sada! Scena kao iz filma! Skoro na svakom neki crnac u kolicima i još par njih oko njega, crnkinja se dere na policajce, prolaze auti sa najvećim mogućim kotaćima, sub-wooferi nabijaju! Zapitali smo se "šta je nama ovo trebalo" i idem ja pogledat na karti koja je to četvrt di smo sada! I možete pogoditi šta sljedi! Prva četvrt za koju je rekla da nikako neidemo je bila je Tanderloin i upravo tu smo se nalazili! Čak nam je možda to bilo i olakšanje jer smo znali da je ovo najgore i da nemoze gore biti! Sreli smo skupinu policajaca na koje se crnkinja derala i pitali iz di je ta ulica di nam je hostel i pokazemo kartu na mobitelu, pokaže nam policajac kamo trebamo ići i kaže da budemo oprezni jer da je ovo opasna četvrt! I da spremimo mobitel u đep!:) Našli smo hostel koji je stvarno super i uredan! Jedina zamjerka je šta je u ovoj usranoj četvrti! Platili smo hostel, odlučili otići nešto pojest i prošetat još malo! Stavili smo kapuljače na glavu, složili opake face i šetali! :) Ali prečudno je to da kad smo prošetali dva bloka dalje a to nije ni 500 metara tamo je Hilton hotel, sve već pomalo fensy, normalni ljudi, čak je i asfalt ljepši! Prečudno!
Nažalost nemamo slika iz bloka di je hostel i di se mogu vidjeti svakakve skice jer bi sa time ozbiljno riskirali život ali ovo je isto par blokova dalje ispred gradske čitaonice i neznam ni ja čega sve ali ekipa uredno spava po podu i na livadama! Kako ne voljeti ovaj grad! :)
Idemo sada na spavanje jer nas čeka naporan dan sutra a današnji dan je bio jaaako dugačak!
Do sljedećeg javljanja!!!
Rogi & Zuza
Za one koji neznaju kamo, kako i zašto idemo kratko ću objasniti!
Cijela ova priča oko Amerike je riješena pomoću CCUSA agencije koja omogućava studentima da dobiju J-1 Vizu za odlazak i rad u Americi! Također bi se htio zahvaliti curama iz CCUSA agencije Zrinki i Tei jer se cure stvarno trude i uvijek su na raspolaganju i odgovaraju na svakakva idiotna pitanja, a vjerujte bilo ih je svakakvih! Još jednom svaka čast! :)
To sve skupa nije baš jako jeftino ali bez takve agencije se nemože dobiti J-1 Viza koja je potreba za rad u Americi! Naravno, možete vi dobiti turističku vizu i ići raditi na crno, ali ako vas uhvate prilično sam siguran da vam sljedeći put nebi izdali nikakvu vizu i naravno da bi vas odmah deportirali u vukojebinu iz koje dolazite! :)
Ja vam sada tu neću pisati točne cifre CCUSA agencije i ostalih troškova da nebi nešto krivo napisao pa da se Zrinka naljuti! ;) Ako nekoga bilo šta zanima najbolje da kontaktira CCUSA agenciju i raspita se malo!
Evo kratko o samom putovanju:
Pošto nam je avion kretao u 7 ujutro, a check-in treba biti kao 2 sata ranije, došli smo u Zagred noć prije da se ne jebemo sa dolaskom tako rano ujutro! Naravno da nismo skoro ništa spavali, moguće da je to od uzbuđenja! :) I tako smo legli oko 2 ujutro, probudili se u 4, išli po burek i na aerodrom! Malo smo ispali debili kad smo pitali tamo zaštitara di se točno ulazi, da naš avion ide u Pariz, a aerodrom valjda nemože biti manji! Ali prvi puta nam je pa nam je valjda to oprošteno! :) Tamo te vozi neki bus 100 metara do aviona koji je bio poprilično socijalan i da smo naišli na neku pticu u zraku nebi imali bas velike šanse! :)
Uzljetanje je bilo zakon! Vi koji ste se već vozili avionom vam je ovo vjerovatno dosadno ali nama je bilo fora!
Vozili smo se do Pariza negdje 2 sata i onda kad sletiš tamo vidiš šta je to malo veći aerodrom! Tamo nas je bus vozio sigurno koji kilometar do terminala! U Parizu nismo trebali raditi nikakav check-in tako da smo opušteno došetali do aviona! E tamo nas je dočekao pravi avion! Boeing 747, ako vam to šta znači! Uglavnom stane preko 500 ljudi u njega i bogami je bio napunjen do kraja!
Vožnja je bila super! Dobili smo za jesti neki smztnutu hranu koja nije bila ni tako loša, osim jajeta koje je bilo u salati! :D To je nešto preodvratno! Izgleda kao mozarella a kad prerežeš iscuri onaj žumanjak odvratni! Zato se vjerovatno mala Indiji dva sjedala ispred mene izrigala! Haha
Uglavnom nismo sjedili zajedno ali nije bio bed jer smo dosta šetali po avionu i žderali besplatne sendviče, čokoladice i ostale gluposti!
Sletili smo u San Francisco oko 3 popodne! I sve je bilo ok osim toga šta smo išli na najsporiji mogući šalter di radi neki mladi Amerikanac koji nezna olovku držati i koji nas je tlacio sa debilnim pitanjima! Da je njemu sumnjivo šta smo mi došli skroz do Amerike da bi bili serveri (konobari)! Ja mu kažem "you dont know what Croatia is" hahaha ali nisam mislio to reci kako je ispalo nego sam se sav sjebao tamo pa nisam znao rečenicu složiti! Glupo je ispalo i mogao me zajebavati zbog toga i to jako jer je tip baš tipična američka seljačina!! Ali sva sreća to je sve prošlo i evo nas nakon svih mogucis šaltera i provjera u San Franciscu! :)
Sjeli smo na BART (Bay Area Rapid Transit) Nekakav metro koji vozi pola ispod a pola na zemlji! Sišli smo na blef i naravno da je Vjeran ostavio kartu u metrou i da nije mogao izaći kroz gate nego je prosao kroz emergency exit! A karta koju smo kupili nije nam ni važila do tu di smo mi izašli tako da ni ja nisam mogao kroz taj gate proći nego sam isto išao na emergency exit! Sva sreća da nije bio neki slave police tamo!:)
Sada je na red došlo tražiti hostel! Pitali smo u avionu jednu žensku koja živi u SF koje su loše četvrti i kaže ona nama sve to i ja to sve zapišem! I tako tražimo mi hostel po SF i gubimo se stalno! Nemamo pojma di smo! Trazimo neki wireless hot spot da pogledamo na mobitelu di su ti hosteli i di smo mi uopće! Tako smo malo pitali ljude za hotspot i kazu nam 2 crnkinje da odemo u public library! Tamo smo pitali jednu curu iz Bjelorusije koja je imala laptop da nam pogleda di je neki hostel! Pogledamo na google maps i vidimo da je dosta blizu i spremimo si kartu na mobitel! Kažemo toj curi da smo iz Europe i da ostajemo tu 4 mjeseca! Ona nama kaže "J-1 VISA" i nasmiješi se! Kaže da da prije 5 godina isto bila sa J-1 vizom i da sada živi ovdje i ima green card! :)
Međutim neznam zašto ali ja kojemu orijentacija nije baš najjača strana sam vodio put do tog hostela! Taj put je trajao sat i pol za to vrijeme smo vidjeli više ološa i propalica nego ikad do sada! Scena kao iz filma! Skoro na svakom neki crnac u kolicima i još par njih oko njega, crnkinja se dere na policajce, prolaze auti sa najvećim mogućim kotaćima, sub-wooferi nabijaju! Zapitali smo se "šta je nama ovo trebalo" i idem ja pogledat na karti koja je to četvrt di smo sada! I možete pogoditi šta sljedi! Prva četvrt za koju je rekla da nikako neidemo je bila je Tanderloin i upravo tu smo se nalazili! Čak nam je možda to bilo i olakšanje jer smo znali da je ovo najgore i da nemoze gore biti! Sreli smo skupinu policajaca na koje se crnkinja derala i pitali iz di je ta ulica di nam je hostel i pokazemo kartu na mobitelu, pokaže nam policajac kamo trebamo ići i kaže da budemo oprezni jer da je ovo opasna četvrt! I da spremimo mobitel u đep!:) Našli smo hostel koji je stvarno super i uredan! Jedina zamjerka je šta je u ovoj usranoj četvrti! Platili smo hostel, odlučili otići nešto pojest i prošetat još malo! Stavili smo kapuljače na glavu, složili opake face i šetali! :) Ali prečudno je to da kad smo prošetali dva bloka dalje a to nije ni 500 metara tamo je Hilton hotel, sve već pomalo fensy, normalni ljudi, čak je i asfalt ljepši! Prečudno!
Nažalost nemamo slika iz bloka di je hostel i di se mogu vidjeti svakakve skice jer bi sa time ozbiljno riskirali život ali ovo je isto par blokova dalje ispred gradske čitaonice i neznam ni ja čega sve ali ekipa uredno spava po podu i na livadama! Kako ne voljeti ovaj grad! :)
Idemo sada na spavanje jer nas čeka naporan dan sutra a današnji dan je bio jaaako dugačak!
Do sljedećeg javljanja!!!
Rogi & Zuza
27. svibnja 2010. u 03:49
Rogiiii, ajde baš mi je drago da ste živi i zdravi. Nađite si neki normalniji hostel, yes? U nekoj ne tako sumnivoj četvrti. Da se ne moram brinuti ;) hehe Pusa velika od Daby!
27. svibnja 2010. u 04:08
Ej ljudi veliku zabavu Vam želim u USA...i čuvajte se pedera.... :P DJ.
27. svibnja 2010. u 06:24
Hahahaha koji ste vi carevi...citam i umirem...iskreno sad mi je jebeno zao sta nisam nastavio ici na faks i uzivati sad s vama u jebenom SF...decki uzivajte i javite se...Šipo
27. svibnja 2010. u 08:07
Šipo, tebi je dovoljno uzbudljivo u Crikvenici :D
Blog vam ej zakon, super pišeš...neznam zašto daješ Daby da ti seminare pišeš...Možeš biti neki pustolovni pisac.. :)
Uživajte, i do čitanja!!! Ivna
27. svibnja 2010. u 23:05
Hehe daje meni da mu pišem seminare jer je - šta - LIJEN! :)
1. lipnja 2010. u 10:12
REĆU TE TATI !
pez rijeka! :D